Žene u glazbi – PREDAVANJE

Predavanje je Ivana Jelača (Dubrovnik) održala 17. siječnja 2018. godine za učenike od 1. do 6. razreda u koncertnoj dvorani glazbene škole na temu “Žene u glazbi”.  Zanimajući se za kulturološki kontekst glazbe, pokrenula je udrugu “Sve ostalo je glazba”, čiji je cilj promicanje izvedbenih umjetnosti s naglaskom na izvođenje klasične glazbe. Ivana Jelača predsjednica je i umjetnička voditeljica udruge od njezinog osnutka. Bavi se komornim muziciranjem i pedagoškim radom.

Dora Pejačević sa suprugom

                                                                

Portret Dore Pejačević s potpisom

                   

      Velikim društvenim promjenama koje su se zbile koncem 18. stoljeća stvorene su nove prilike u svijetu glazbene umjetnosti. U građanskom je društvu glazba imala značajnu ulogu ne samo u odgoju i obrazovanju djevojaka, već i u njihovom obiteljskom okruženju. Prema strogo određenim društvenim pravilima, svoje je glazbene talente žena mogla ostvariti isključivo u privatnoj sferi muziciranja i glazbenog stvaralaštva.

 

Tijekom 19. stoljeća sve je više žena na glazbenoj sceni, no njihova je vrijednost rijetko priznata. Mnoge su nadarene glazbenice bile obeshrabrene u svom radu i glazbenom razvoju.  Usprkos brojnim ograničenjima, neke su se ipak uspjele afirmirati u svijetu profesionalne umjetnosti. Bile su inspiracija suvremenicima, čak i kad su predstavljale potencijalnu prijetnju društvu gdje se smatralo da bi ženi takvi profesionalni nastupi mogli ugroziti moral. Takvi stavovi spram žena u glazbenoj umjetnosti zadržali su se jako dugo.

 

 

DORA PEJAČEVIĆ (Budimpešta 1885 – München 1923), jedna od najistaknutijih hrvatskih skladateljica, napisala je godine 1922. znakovito oproštajno pismo svome suprugu, obilježeno slutnjom skore smrti: „  Neka Bog dade da Ti naše dijete (ako bih Ti ga ostavila) bude na radost — da postane istinski, otvoren, velik Čovjek; prije svega — daj mu slobodu, tamo gdje je bude zahtijevalo. Jer zbog ovisnosti o roditeljima, rođacima, slama se mnoga nadarenost — to znam iz vlastitog iskustva — i zato postupaj jednako bude li se radilo o djevojčici ili dječaku; svaki talent, svaki genij, zahtijeva podjednak obzir — spol tu ne smije doći u pitanje.“

 Dora Pejačević umrla je 1923. godine nakon poroda. U Hrvatskoj je obitavala u obiteljskom dvorcu u Našicama, ali su je česta putovanja vodila i u velike europske kulturne centre poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča, gdje su joj djela redovito bila izvođena.

    

Parmantié: Portret Marie Theresie von Paradis

MARIA THERESIA VON PARADIS (Beč 1759 – Beč 1824), austrijska pjevačica, pijanistica, skladateljica i glazbena pedagoginja. Jedna od fascinantnih činjenica iz života Theresie von Paradis je da je u dobi od 18 godina već u potpunosti oslijepila, no uprkos tom velikom hendikepu nastavila se vrlo produktivno baviti glazbenom umjetnošću. Pomogla je u razradi metode zapisivanja notnoga pisma za slijepe osobe i osnivanja prve škole za slijepe osobe u Austriji.

Nastupala je na značajnim europskim dvorovima i u koncertnim dvoranama pred različitim političkim i društvenim velikanima svoga doba. Izvodila je raznolik repertoar koji je sadržavao impresivan broj klavirskih koncerata, njih čak 60. Skladala je opere i kantate, klavirske koncerte i skladbe za klavir solo, djela od kojih je većina do danas izgubljena.

U mladosti je stekla temeljitu glazbenu naobrazbu iz sviranja instrumenata s tipkama, pjevanja, skladanja i glazbene teorije. Podučavao je među ostalima i Antonio Salieri. Godine 1808.  u Beču je Maria osnovala glazbenu školu u kojoj je sve do smrti podučavala pjevanje, klavir i teoriju glazbe.  Nadahnuti glazbenim umijećem Marie Theresie von Paradis, Wolfgang Amadeus Mozart i Joseph Haydn svojoj su suvremenici posvetili po jedan od svojih klavirskih koncerata.

 

 

FANNY MENDELSSOHN (Hamburg 1805 – Berlin 1847)

Ova iznimno talentirana glazbenica potječe iz obitelji bogate glazbene tradicije. U kući Mendelssohnovih organizirali su se poznati nedjeljni saloni koji su predstavljali  jezgru tadašnjeg kulturnog i intelektualnog života Berlina. Fanny je kao djevojčica redovito nastupala za brojne ugledne goste svirajući instrumente s tipkama. U dobi od trinaest godina impresionirala je svojom izvedbom Bachovih 24 Preludija i fuga izvodeći ih napamet. Prihvaćajući zadane društvene okolnosti koje su joj branile profesionalnu karijeru, pokušala se uklopiti u kalup koji joj je nametnut, no ipak nije odustala od glazbe.

Često je gajila ambivalentne osjećaje o svojim sposobnostima, što je uvelike bilo potaknuto njezinim odnosom s bratom Felixom, uglednim glazbenikom kojemu je glazbena karijera uspješno napredovala. Gotovo je očajnički tražila Felixovo odobravanje i podršku, no nailazila je na stalno neodobravanje žena u glazbenoj struci. 

Podršku je dobila od svoje majke i supruga, slikara Wilhelma Hensela koji je znao da je glazba iznimno važan dio njezina života i koji ju je nastojao ohrabriti da objavi neke od svojih kompozicija. Nakon rođenja sina Sebastiana, pokrenula je vlastite glazbene salone koje su često posjećivali Nicolo Paganini, Charles Gounod i Clara Schumann, a 1844. kao gost im se pridružio i proslavljeni virtuoz Franz Liszt. 

U privatnoj sferi koncertnog života bila je cijenjena kao vrsna pijanistica, no većina njezine glazbe ostala je nepoznata javnosti ili je objavljivana pod imenom njezinog brata Felixa Mendelssohna-Bartholdya. Tek godinu dana prije smrti, u dobi od četrdeset godina uspjela je objaviti nekoliko kompozicija koje, uz ukupno petstotinjak djela, čine glazbeni opus vrijedan priznanja.

 

CLARA SCHUMANN (Leipzig 1819- Frankfurt 1896)

Sudeći po biografskim podacima i okolnostima u kojima je odrastala, živjela i djelovala, Clara Wieck-Schumann bila je disciplinirana i kreativna žena jake osobnosti. 

Kad je imala pet godina, roditelji su joj se razveli. Skrbništvo nad djecom je dobio njezin otac Friedrich Wieck koji je vrlo brzo prepoznao glazbene talente svoje kćeri te joj omogućio temeljitu glazbenu poduku, neophodnu za profesionalnu glazbenu karijeru koju joj je bio namijenio. U dobi od devet godina prvi je put nastupila u znamenitom Gewandhausu, ubrzo su uslijedile i europske turneje. Clara je bila jedna od rijetkih pijanistica svoga doba koja je glazbu izvodila napamet.  Osim toga, uz vlastite skladbe izvodila je djela drugih skladatelja, često u formi klavirskog recitala, što je bila novina u tadašnjem glazbenom svijetu. 

Clarin je život osim glazbe obilježio i brak s Robertom Schumannom.  On je bio jedini skladatelj među svojim suvremenicima koji zbog ozljede ruke nije mogao nastupati u javnosti, tako je Clara preuzela taj zadatak za njega. Usprkos očevim protivljenjima koji su rezultirali sudskim sporom, Clara se udala za Roberta i otada je njezina koncertna karijera bila uvjetovana i ekonomskom nuždom. 

Prerana Robertova smrt učinila je Claru udovicom u dobi od 37 godina, kada je bila u naponu snage. Svog je supruga nadživjela punih 40 godina, slavljena kao vrhunska pijanistica. Podršku joj je pružao obiteljski prijatelj i mlađi kolega Johannes Brahms. Uz pijanističku karijeru, potkraj se života bavila glazbenom podukom i to kao glavna učiteljica klavira na frankfurtskom Konzervatoriju.