Keiko Nishizu u Našicama

Postaju li Našice zanimljive gostima s dalekog istoka?
Mali slavonski gradić koji je svoje mjesto pronašao na proplancima Krndije, živi svoj život. Ponekad smireno, ponekad napeto, sve u svemu žive Našice u nekoj svojoj kolotečini. Svojski se grad trudi pronaći svoje mjesto u moru većih i jačih gradova i/ili onih turističkih. Kraj sve politike i državnih (ne)uspjeha, Našice uspijevaju pronaći smisao svoga bitka.

Nije to neko turističko sjedište ali svako malo neki putnik „zaluta“ ovamo, što zbog posla, sporta ili pak glazbe, a ima i onih koji u Našice „zalutaju“ namjerno, kao što je slučaj s našom gošćom iz dalekog Japana tzv. Zemlje izlazećeg sunca. Nedavno su Našice posjetili također Japanski prijatelji u sklopu obilježavanja obljetnice Japansko Hrvatskog prijateljstva. Mladi pijanist koji je studirao u Zagrebu Tomohiro Adachi tom prilikom održao je koncert u Dvorani Osnovne glazbene škole Kontesa Dora.

Nekoliko tjedana kasnije u Našice stiže još jedna pijanistica izravno iz Tokya. Otkuda najednom zanimanje za Našice? Odgovor leži u Dori Pejačević, našičkoj skladateljici čija su djela sve poznatija diljem svijeta, tako i u Japanu. Samozatajna Keiko samoinicijativno je odlučila doći posjetiti grad u kojem je rasla Dora Pejačević čija djela i sama svira. Najdraža Dorina kompozicija joj je „Život cvijeća“.

Keiko klavir svira od svoje treće godine. Diplomirala je kao pijanist na „Tokyo University of Arts“ Pobjednica je na glazbenom natjecanju Japanskog društva glazbenih umjetnika („All Japan Musician Association“). Prošla je audiciju „Japanske međunarodne lige umjetnika“ te je poznata kao solistica i korepetitorica. Osim klasične glazbe, Keiko svira i japansku suvremenu glazbu koja se našičkoj publici okupljenoj na njezinom koncertu posebno svidjela.

Da se vratim na početak i sam dolazak Keiko u Našice koji je isprva trebao biti isključivo turistički, a na kraju se pretvorio u više od pukog turističkog posjeta.  Naime, Keiko je poželjela odsvirati nekoliko skladbi našičkoj publici, a da bismo joj tu želju ostvarili angažirali smo Osnovnu glazbenu školu Kontesa Dora, koja se svojski potrudila biti domaćin još jednom glazbenom gostu.  Moram pohvaliti Keiko koja se usudila sama autom iz Zagreba doći u Našice. Dan ranije je dvanaest sati putovala iz Japana da bi prvi puta posjetila Hrvatsku i Našice.  Nakon prijave u Hotel upoznala se sa gospođom Marinom Kopri i ostalima iz škole te smo ju odveli do Dorinog groba i kapelice. Uspjela je vidjeti i našički muzej te perivoj, nakon čega je uslijedila kratka priprema za koncert, a potom i sam koncert. Svirala je Bacha, sa posebnim žarom Doru Pejačević, suvremenu japansku glazbu, nekoliko francuskih skladatelja te je za kraj kao iznenađenje ostavila „Claudine“ koju u originalu izvodi Maksim Mrvica.

Gospođa Marina Kopri joj je u ime Glazbene škole poklonila Dorin portret te dvije boce vina, vjerojatno i nezaboravan dan. Gospodin Srećko Perković je također poklonio jedan suvenir za uspomenu. Nakon koncerta, Keiko je stigla i na otvorenje izložbe stare foto opreme, računala i fotografija „Od crno-bijelog do digitalnog doba“. Probala je i jesenske grickalice odnosno pečeno kestenje koje joj se svidjelo  te poznatu kremšnitu u još poznatijoj slastičarnici.
Nadam se da će Keiko upamtiti Našice i Hrvatsku samo po dobrome. Hvala Keiko na koncertu i svima koji su pomogli da se on ostvari.
tekst: Željka Povreslo
foto: Dragoljub Siljanoski