Gostovanje orkestra u programu XIV. ŠOPRONSKIH HRVATSKIH DANA

5e6b57e8-7bb9-449c-9520-336f145432c5Na poziv dr.Franje Pajrića, potpredsjednika Šopronske Hrvatske Narodnosne Samouprave, Tamburaški orkestar Tamburaškog društva “Dora Pejačević” Našice sudjelovao je u programu XIV. ŠOPRONSKIH HRVATSKIH DANA u nedjelju, 26. lipnja 2016. Više puta su se voditelji orkestra i članovi društva odazvali i sudjelovali na Šopronskim hrvatskim Danima kako bi širili hrvatsku riječ i glazbu na nacionalnom instrumentu – tamburi.

Boravili smo u malom mađarskom mjestu Kópháza, koje na dvojezičnom znaku na ulazu u mjesto nosi hrvatski naziv Koljnof gdje dr. Pajrić ima zubarsku ordinaciju. Moglo bi se reći: Franjo Pajrić je zubar. I ne bi  se pogriješilo. Ali se ne bi ni pogodilo … možda je malo strašan, ali fascinantan. Energija koja pršti iz njega tjera te naprijed, ali te može i slomiti. On je kulturtreger koji radi na očuvanju kulture i tradicije gradiščanskih Hrvata, u što ulaže vrijeme, znanje, ali i vlastita sredstva. Vlasnik je pansiona Levanda koji nam je ujedno i okupljalište. U njemu se jede, pije, razgovara i druži, a spominjemo i nezaboravno kuglanje. Noći se u sobama na katu. Danas se noći i u Etno-memorijalnom i informacijskom centru gradišćanskih Hrvatov KUME koji je prvi susjed Levande. Za centar je, dakako, zaslužan dr. Pajrić. Zadivljeno smo hodali dvorištem centra koji se prostire na površini od 4.000 kvadrata i u koji se može smjestiti 50 osoba. Ispunjavalo nas je zadovoljstvo što smo opet u Koljnofu i što poznajemo čovjeka koji je u stanju nešto takvo napraviti …

… ali luđak zato vodi dentološku ordinaciju, restoran, organizira književne i glazbene susrete i gradi kulturni centar… Vidjeli smo i novu, zanimljivu prevoditeljsku metodu, u izvedbi, normalno, Franje Pajrića. Izgleda komplicirano, ali zapravo nije!? Treba samo znati klinasto pismo zvano rovaš. I mađarski, koji je temelj svega … slušali smo od Franje o Franjinom krugu … o projektu Po staza naših starih 2015. … o slučajnosti koja to nije … o svetoj riječi ča … o isječku kružnice … o osmodjelnoj kružnici … o okvirima … spirali …  Jantarskoj cesti života … Djeca su slušala govornika, pedesetogodišnjaka razbarušene crne kose, alfu i omegu svih susreta i čudila se … a mi – do novog susreta s nekom novom generacijom … (citati opisa iz priloga Marka Gregura o 7. Koljnofskim književnim susretima).

e6d6d704-b407-4470-bb93-9bb519e1027cbc62f6f7-dd90-4dbf-9270-7ef0018a4d4aOrkestar od 26 članova i solista: učenik Kristijan Pinter(1.razred, bisernica), Ivan Krajačić (klarinet), Ariana Škrinjar (violina), Mario Huj (vokal i ak.gitara), učenica Helena Vulić (5.r., violina), Helena Dadić (vokal) izveo je kraći program na svetoj misi u crkvi sv. Mihovila u Šopronu koju je vodio dr. Anton Kolić. Zahvaljujemo se nekadašnjim učenicima Draženu Koprivčiću i Vatroslavu Katiću na nemjerljivoj pomoći.

Sudjelovali smo i u svečanoj povorci sudionika ulicama Šoprona te nastupili na glavnom trgu u Gala programu uz nekoliko skupina. Dani su trajali tri dana, a mi smo nastupili u nedjelju, na zatvaranju XIV.Šopronskih hrvatskih dana.  Iz programa je vidljivo kako uz orkestar nastupaju solisti, učenici i profesori glazbene škole.

Dirigentica Marina Kopri te voditelj orkestra i vođa puta Daniel Kopri kao nagradu za uspjehe i dodatne napore organizirali su izlet u Beč i Budimpeštu, drugi dan nakon koncerta.

8c30e568-4b9e-4c62-a59d-fb1e04888d31Turistički licencirani vodič gospodin Anto (Toni) Nadj iz Beča potrudio se u kratkom vremenskom periodu upoznati nas s ljepotama Beča, najvećim dijelom oko Ringa: Isusovačka crkva,  Trg Am Hof – bivša rezidencija babenbergovaca,  katedrala sv. Stjepana, crkva hrvatske katoličke misije, Graben i Trg sv. Stjepana, Zimski dvorac, Trg Heroja, park ruža, Trg Marije Terezije itd. i neizbježan park i dvorac Schönbrunn gdje smo se popeli do vidikovca. Svima ćemo preporučiti gospodina Nadja zainteresiranim za odlazak u Beč. Na povratku kući provezli smo se Budimpeštom i  u večernjim se satima popeli iznad Dunava. Fotografirali smo se podno Budimskog dvorca i Ribarske tvrđave (s neogotičkom terasom koja se sastoji od sedam tornjeva, a radovi su završili 1902.godine), na  mjestu  s vjerojatno najljepšim pogledom na grad. Pogled nam je sezao na osvijetljene mostove od kojih je najprepoznatljiviji Lančani most, jedan od budimpeštanskih simbola.

Sretno smo se vratili nakon dvod nevnog izbivanja iz malih Našica.

bdc84af1-f6cf-467c-b40d-92ec4376d32f2109b6d1-58fb-47b6-9d9e-b9fa1a4a3ff1519ee508-9a0a-4da3-9cc8-4d30af190ea45df5cdfc-ac77-43d5-8882-c9a4d1bcf75fbccdbd8a-c4a8-444a-b71c-28882cc356a1a9ac6592-299c-476c-a4c5-1da8e5a88156457b1974-486b-45bb-b93a-3ab779b0c19c18d47595-ca0b-4cec-973f-8643b086b41c0d87a6ec-405a-4bd6-9c32-2f2f5755fa19e6d6d704-b407-4470-bb93-9bb519e1027c

2d0e5d72-6b17-4d1c-a776-ccbfe2ded39c9399fd38-38c0-48e3-b79e-0971271721bfed605aad-1d91-4be1-a64e-0fe23780c5addda3c058-8d8c-4110-9dfc-33dbe0fc0bce

 

 

04dc61d7-c095-4f4c-b07c-0f8c4a8b918a 39cc024b-ef03-477a-bf3e-a94d9d2ca4de b8621409-8229-4d43-aece-2594f8eabf1b bfd3b4b2-a1b1-4f2d-84e6-d301c6e35a5f e8edfd40-5e95-4de3-9343-41cb14e2f7c4 fc9fbbce-a4cf-4b00-b525-63576681d093